Program su realizovali:
ZDRAVO DA STE (Beograd) i KCB (Kulturni Centar Beograda)
u saradnji:
SKD (Srpsko Književno Društvo) i DKCB (Dečji kulturni centar Beograd)
Filološki fakultet u Beogradu
uz podršku:
JTI (Japan Tabacco Internacional)
Ambasada Japana
DA LI SI IKADA RAZGOVARAO SA PLAVIM KITOM?
Jednom u San Dijegu srela sam plavog kita.
Ćutao je, al' videla sam –
voli me.
Kraj njega plivalo je mnogo drugara.
Poskakujući dovikivali su mu:
«Hajde ovamo», a on
kraj mene ostade.
Srce me bolelo.
Videh i njega srce boli.
Nas dvoje, da, na tren bili smo zaljubljeni.
Ubrzo,
nas dvoje moramo da rastanemo, a onda
možda nikada više u životu nećemo se videti.
Slutili smo to.
I zato, bez reči, stajali smo jedno uz drugo.
Naslov originala: “ Kujira to hanashita koto aru? ”, iz zbirke Dobutsu shinshishu (Nova zbirka pesama o životinji), Tokyo, Chusekisha, 1983.
Prevod s japanskog: K Jamasaki i S Mitrović
KROŠNjA I ČOVEK
Čovek nosi krošnju veoma lako.
Ja ne znam kuda odlazi čovek koji živi u krošnji.
Veza između njega i krošnje jeste tajna. Dok je sva providna
njegova veza sa ljubavnicom, njegovu vezu sa krošnjom ne vidi niko.
Veslajući , čamcem prolazim kroz tminu noći, ka šumi misli,
tamo, gde mi se čini da je krošnja. A šumar me hladno
odbija.
Kada se vratim kući, nepoznat čovek spava: glava mu se oslanja na nešto tvrdo,
nalik na ogroman mozak, precizno sastavljen.
Čovek koji nosi krošnju u naručju. I čovek čija je glava položena na mozak, na
jastuk kao na Nojevu barku.
Potajno počinjem da sejem pirinač. U poslednje vreme,
zemlja je opustela, a za to ne možeš okriviti ni
njenog vlasnika vetropira ni seljaka.
Priznajem da je krivac pesnik: iz nedara vadim senke
krošnje i mozga, da ih posejem.
Na vrhu krošnje, od malo čas vidi se kako nebo drhti.
Kozue to otoko
Iz zbirke, Roba no kicho na namida yori (Od dragocenih suza magarca), Tokyo, Shichosha, 2000.
Prevala s japanskog: Kajoko Jamasaki
Kazuko Širaiši , rođena je u Vankuveru (Kanada) 1931. godine gde je provela najranije detinjstvo. Uoči rata 1938, njena porodica se premestila u Japan. Jedna je od najpoznatijih i najuglednijih pesnika ne samo u Japanu, već širom sveta. Njen performans poezije je prvi put izveden u Roterdamu, na čuvenom roterdamskom Međunarodnom festivalu poezije 1970-ih. Često gostuje na svetskim festivalima poezije, posebno u evropskim gradovima, kao što su London , Pariz, Berlin i dr.
Autor je velikog broja pesničkih zbirki: Na grad padaju jaja (1951); Tigrova igra (1960); Peščani narod (1983); Onima koji se pojavljuju (1996); Majka lebdi, grad (2003) i niz drugih. Dobitnik je mnogobrojnih nagrada među kojima su H nagrada (1971), Rekitei nagrada (1983) , Takami Đun nagrada (1997), Jomiuri književna nagrada (1997) i dr. Njeni stihovi su prevedeni na više od 20 jezika. Zapažena je i visoko cenjena posebno u SAD-u, Engleskoj i Nemačkoj, a u poslednje vreme, njeno gostovanje u Kini ostavilo je snažan utisak u pesničkom krugu te zemlje. Za njene aktivnosti karakteristična je multimedijalnost. Sarađivala je sa vrhunskim umetnicima džez muzike, avangardnim plesačima buto teatra. Čuveni muzičar Sem Rivers seća se njihovog zajedničkog performansa kao jednog od najdražih nastupa u svom životu. I legendarni pesnik Alen Ginsberg je posebno cenio pesnikinju Kazuko Širaiši, s kojom je imao blisku saradnju.
Kod nas u Srbiji prvi put je gostovala po pozivu Udruženja književnika Srbije na Oktobarskom susretu pisaca 1986. godine. |