aktivnosti>programi jezičke kulture>
PESNIK I BESEDNIK -ZBORNIK DEČJIH PESAMA I BESEDA
Izdavač: Snežana Stanković, direktor - Dečji kulturni centar Beograd
Urednik izdanja: Jasmina Atanacković-Gajić
Pokrovitelj izdanja: Gradska opština Palilula
Knjiga se može kupiti u Dečjem kulturnom centru Beograd, cena je 350 dinara
U okviru literarnih programa Dečjeg kulturnog centra Beograd, koji neguje individualni rad sa talentovanom decom, nastali su sadržaji pod nazivom ''Igrom do pesme'' i ''Govori glasno, govori jasno'', koji su se posle tri godine rada pretočili u ovu zbirku dečjih radova – pesama i beseda. U ovim programima naročito se insistiralo na razvoju kreativnosti i slobodnog mišljenja, kao i na savlađivanju tehnike govorništva. Organizovani susreti sa piscima i pesnicima podsticali su decu na stvaralaštvo i motivisali ih da razmišljaju i pišu na različite teme. Dobrom motivacijom učenika nastale su besede i pesme, koje su nekad više, nekad manje uspele, ali su uvek iskrene i autentične, čime su stekle pravo na čitalačku publiku.

Lektor izdanja: Svetlana Gradinac
Tehničko uređenje: Ivana Stojanac
Tekstove je na engleski jezik preveo Timoti Bajford
Iilustacije izabrani radovi članova Likovnog ateljea Dečjeg kulturnog centra Beograd, izbor: Goran Simić.
Pročitajte neke od izabranih radova iz ove zbirke:
MOJA ŠKOLA
Mnogi me pitaju
zašto je moja škola
tako mala.
Ja im kažem
nije mala kad je u nju
cela družina stala.
Škola je velika ako veliko srce ima.
Miljana Praščević, 11 godina
ISTINITA PESMA O MOJOJ MAČKI
Jednog dana moja mačka mala
radoznalo je nekud od kuće odlutala.
Misli da joj ne treba mleko, ni hrana,
evo, nemaa je već četiri dana!
Kada se vratila, nama se obratila!
Kući je došla hroma
i ništa joj nije draže od toplog doma.
Milica Jovanović
LENJA MACA
Sedi maca na tavanu
proteže se, brke gladi,
sad joj samo mišić fali
pa da može da se sladi.
Misli maca miš će doći
da u tami nešto gricne.
Miša nema, veče pada,
lenja maca osta' gladna.
Ivana Vrućinić, 9 godina
OČI MOJE MAJKE
Oči moje majke
i u mraku svetle,
u mene gledaju
i kad strepe.
Oči moje majke
braon su boje,
kada me gledaju
kao da govore.
Kad iz oka moje majke
suza poteče,
mene duša boli
jer ja znam da volim.
Zato je za mene majka
kao najbolja bajka.
Olga Ranković, 10 godina
DRAGA BAKO
Draga bako,
volim te jako.
Neka ti zvezde
u san vrate,
kroz večnu mladost
neka te prate.
Draga noja bako,
niko mi ne priča priče
kao što pričaš ti!
Kad ogladnim,
odmah u kuhinju kreneš
palačinke mi praviš
sa džemom od kajsija.
Bako moja, ti
si najbolja baka
na svetu!
Margareta Railić, 10 godina
PROTEST
Još jednom nesrećni ljudi,
još jednom lica sumorna.
Al' ko feniks duh, opet se budi,
u šetnju kreće masa umorna.
Još jedan dan, sumoran,
otvara vrata za novi smak.
Još jedan protest proklet,
za život otet, širi se kao mrak.
U tom mraku protest prestaje,
masa nestaje, i čeka novi dan.
Dok život tražen, voljen,
žive samo dok traje san.
Nisu pomogle razne parole,
ni Bog se ovolikih pretesta ne seća.
Od očaja sada za rad mole,
od straha beže u polje nesreća.
Ognjen Karadžić, 15 godina
KAD NISAM SA TOBOM
Kad nisam sa tobom, dosadno mi je, a verujem i tebi.
Kad nisi pored mene, ni klovn ne bi mogao da me nasmeje.
Kad si tu, mogu da uradim mnogo toga što bez tebe ne bih mogao.
Kad nisi tu, ne bih znao da rešim neke važne probleme.
Kad si pored mene, sunce lepše sija.
Kad nisi tu, sam sam i tužan, zato te molim da postaneš
moj anđeo čuvar.
Kosta Đorđević, 11 godina
LJUBAV
Ljubav je kada se vole baka i deka,
ljubav je kada se mole mama i tata.
Ljubav je kada se vole bata i seka,
ljubav je takva, zato je slatka.
Kristina Stanimirović, 10 godina
GDE LJUBAV CVETA
Ljubav cveta na obali mora,
ljubav cveta na vrhu gora,
na najvišoj planini,
na najnižoj dolini,
ljubav cveta na kraju sveta.
Svuda ljubav može da cveta.
na obali mora,
na vrhu gora,
na najvišoj planini,
na najlepšoj dolini.
Ali naj naj je u srcu tvome!
Nađa Glišić, 10 godina
TI I JA
Ti i ja, kišobran plavi,
ko zna kojim vetrom odneseni,
ponekad pomislim da tako pokisli
šetamo stazom jeseni.
Vetar svira našu sonatu,
beogradski tango što mi je drag,
dok idemo ka drugom svetu,
lišće prikriva trag.
Kiša oktobra i sunce maja,
staza bez kraja pred mana je.
Sve drugčije miriše posle kiše
ali sunce slama je.
Pomislim ponekad, da sam sam,
pa gledam dublje, i tražim bolje.
Ali i kad pomislim, ja ipak znam,
sve dok volim, biću voljen.
Ognjen Karadžić, 15 godina